Zadnji set u kući od šljake

Dogodilo se pod pariškim nebom, gde se snovi kove u crvenoj prašini. Stan Wawrinka, čovek koji je jednom osvojio bogove terena, izgovorio je svoj poslednji „Se fini!" na Rolan Garosu. Nije bila pobeda, ali je to bio trenutak sudbine. 41-godišnji ratnik pao je od srećnog gubitnika Thiema de Bakkera u četiri seta (3-6, 6-3, 6-3, 6-4), rezultat koji je odražavao njegov sumrak na turneji: bljeskovi sjaja iz njegovog vrhunca, boreći se protiv neumitnih zakona vremena. Aplauz koji mu je pružen nije bio samo za igrača, već za legendu koja je definisala eru zajedno sa Big Four.

Čista strast, bez pretencioznosti

Kada su mu uručeni mikrofoni, glas mu je bio težak od emocija. Wawrinka nije govorio o rang listama ili rekordima. Govorio je o ljubavi. „Nikada nisam zamislio da ću pisati istoriju", priznao je, drhtavim glasom. „Moj san je bio jednostavno da uđem u Top 100. Da putujem svetom, da igram pred milionima. To je bilo dovoljno." Otkrio je da mu motivacija nikada nije bila da bude broj jedan, već čista, neomešana strast prema sportu. Pobede nad divovima nisu došle iz ambicije, već iz neumoljive želje da bude najbolja verzija sebe.

Duh iz 2015. godine

A šta je sa onim danom iz 2015. godine? Danom kada je stajao na vrhu sveta, pobedivši Novaka Đokovića u finalu? Kada je pitao da li je ikada ponovo gledao tu istorijsku utakmicu, Wawrinka je potresao glavom. „Ne, nikada je nisam ponovo gledao", rekao je. Možda su neki trenuci previše sveti da bi se ponovo posetili. Žive u sećanju, nepročišćeni ekranom. Dok se spremao da napusti stadion, težina dve decenije je bila velika. Oproštaj od celog života žrtvovanja nikada nije lak. Ali za švajcarskog ratnika, putovanje je bila nagrada. Šljaka pamti. Navijači pamte. A istorija će zauvek zadržati mesto za čoveka koji je igrao srcem.